Osnovna škola kneza Trpimira

Odmah na početku druženja u Đardinu podijelili smo se u grupe i nastavnica nam je dala radne listiće koje smo trebali popuniti da bismo dobili nagradu, ali nije to bilo tako lako.

Nastavnica nas je čekala na rivi dok smo mi istraživali Dioklecijanovu palaču. Bilo je vrlo uzbudljivo i natjecateljski duh bio je prisutan. Velike plave ploče s kojih smo trebali saznati sve potrebno za listić bile su posvuda, a mi smo se trudili da baš naša grupa prva obiđe sve. Moram priznati da je bilo najteže pronaći ploču o lazaretima jer se nalazila na početku rive i nitko nije očekivao da je tamo. Peristil, Dioklecijanovi podrumi, Pjaca samo su neka od mjesta na kojima smo bili. Nakon skoro sat vremena pobjednička ekipa stigla je na rivu. Pričekali smo ostale i zatim krenuli na zvonik svetog Dujma. Mislim da je to bio najveći izazov svima. Uz sav strah od visine, većina nas stigla je do vrha. Pogled je bio neopisiv. Nastavnica je objašnjavala sve što vidimo,a kasnije smo se slikali za uspomenu. Najzanimljivija je bila recepcija cara Dioklecijana u kojoj danas pjevaju klape(zbog svog neobičnog oblika vrlo je akustična). I mi smo se okušali u pjevanju,ali  smo shvatili da nam baš i ne ide, krenuli smo kupiti bombone koji su zapravo bili nagrada pobjedničkoj ekipi. Tako siti i spremni za sljedeću pustolovinu krenuli smo na Marjan. Prvo stajalište bila je vidilica gdje smo malo predahnuli i dobili nove radne listiće. Saznali smo da se na Marjanu nalazi čak sedam crkvica i zoološki vrt. Također smo upoznali mnoge biljke koje se nalaze u tom parku šuma. 314 stepenica dijelilo nas je od vrha,a neki su čak htjeli odustati. Ipak,svi smo stigli do cilja! Osjećaj je bio neprocjenjiv. Nakon odmora i ponavljanja svega što smo naučili, krenuli smo prema dolje. Smatram da je ovaj izlet bio vrlo poučan,ali isto tako i zabavan! Naučili smo puno toga o gradu za kojega smo mislili da ga dobro poznajemo, a na kraju smo shvatili da nismo imali ni predodžbu koliko je Split zanimljiv!

Pobjednici

+  ostali sudionici