Ponosni smo na posljednje dvije godine tijekom kojih smo učili o planinarenju i pravilima ponašanja na planini, što smo kasnije naučili primjenjivati u stvarnosti, u prirodi, na planini. Naši su koraci najprije bili mali; stidljivo smo krenuli put Kozjaka, Peruna i Mosora, a potom smo se ohrabrili, zakoračili snažno i hrabro malo dalje.

Tu subotu na nas je čekala Promina, u njezino smo podnožje stigli vlakom. Ništa nam nije bilo teško – ni ustati rano, odvojiti se od obitelji tijekom vikenda, propustiti koju videoigru, presjedati u Perkoviću i čekati drugi vlak…

S ruksacima koji nisu bili laki (jer trebalo je tu „strpati“ hranu i odjeću za dva dana), s vrećama za spavanje možda smo se pomalo i pravili važni jer pred nama je bilo novo iskustvo.

Osamnaesti i devetnaesti studenoga proveli smo u planinarskom domu na Promini, u okolici Drniša do kojeg smo hodali sat vremena. Tamo nas je dočekao Božo, ljubazni predsjednik Planinarskog društva Promina, i pokazao nam sobe u koje ćemo se smjestiti. Ostavili smo svoje stvari, malo odmorili i krenuli do vrha koji se zove Čavnovka. Iako smo se malčice i smrzli, jer puhala je jaka bura, isplatilo se popeti kako bismo doživjeli taj pogled i onaj divan osjećaj da smo osvojili još jednu planinu.

Kasno popodne vratili smo se se u dom, gdje nam je susretljivi Božo ispekao meso. Poslije večere, koju smo svakako zaslužili, uslijedila je igra i pjesma.

Sutradan smo krenuli prema Drnišu u kojem smo razgledali Vrelo života, rad našega kipara Ivana Meštrovića, te drnišku Gradinu, odakle se pruža prekrasan pogled na kanjon Čikole. Sve smo to, naravno, i ovjekovječili svojim mobitelima.

Ni ovaj put nam nije nedostajalo druženja, pjesme, smijeha i igre te se samo iskreno nadamo da ćemo uskoro sve ponoviti.

Ovom bismo prilikom još jednom zahvalili našim domaćinima s Promine, a to su Darija i Božo.

Marijana Šimić                                   Ružica Ivanković Ciotti

Više slika pogledajte na linku: https://albumizr.com/a/oGQw